Terapija traume
Ako djeca ili adolescenti dožive traumatska iskustva kao što su nesreća, zlostavljanje ili maltretiranje, često pate od problema u nekoliko područja života zbog toga. Morate stalno razmišljati o onome što ste doživjeli, imati problema sa spavanjem i noćnim morama. Osjećaju tugu ili tjeskobu i povlače se od drugih. Neki se brzo naljute, slabo su fokusirani i imaju problema u školi.
Ne razvija svaka traumatizirana osoba posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Neki ljudi razviju neke simptome poput onih gore navedenih, ali oni nestaju nakon nekoliko tjedana. To je poznato kao akutni stresni poremećaj (ASD).
Ako simptomi traju više od mjesec dana i ozbiljno utječu na sposobnost osobe da funkcionira, osoba može imati PTSP. Neki ljudi s PTSP-om ne pokazuju simptome mjesecima nakon samog događaja. A neki ljudi se do kraja života nose sa simptomima PTSP-a iz traumatskog iskustva. Simptomi PTSP-a mogu eskalirati u napade panike, depresiju, misli i osjećaje samoubojstva, zlouporabu supstanci, osjećaj izolacije i nemogućnost obavljanja svakodnevnih zadataka.
ČESTA REAKCIJA I SIMPTOMI TRAUME
Odgovor ljudi na traumatski događaj uvelike varira, ali postoje neki osnovni, uobičajeni simptomi.
Emocionalni znakovi su:
tuga
bijes
Odbijanje
anksioznost
sram
To može dovesti do:
noćne more
nesanica
Poteškoće s odnosima
Emocionalni izljevi
Uobičajeni fizički simptomi:
mučnina
vrtoglavica
izmijenjeni obrasci spavanja
Promjene u apetitu
glavobolja
Gastrointestinalni problemi
Mentalni poremećaji mogu uključivati:
PTSP
depresija
anksioznost
Disocijativni poremećaji
Problemi s drogom
Što je trauma
Što duže živimo, to je neizbježnije da ćemo doživjeti traumu. Trauma je odgovor na duboko stresan ili uznemirujući događaj koji prevladava sposobnost osobe da se nosi, stvara osjećaj bespomoćnosti, smanjuje njezino samopoštovanje i sposobnost da osjeti cijeli niz emocija i iskustava.
Specijalizirao sam se za liječenje traumatizirane djece i Adolescenti u dobi od 3 do 21 godine. Moj pristup je orijentiran na resurse. Osim suočavanja i obrade traumatizacije, glavni fokus je na jačanju vještina i gledanju naprijed. U slučaju mlađe djece i adolescenata, uključujem roditelje ili druge skrbnike (npr. udomitelje, odgajatelje).
Što se točno događa u terapiji traume?
Prije terapije stres se bilježi u detaljnoj kliničko-psihološkoj dijagnozi kod djeteta ili adolescenta te kod roditelja ili njegovatelja te se utvrđuje potreba liječenja.
Na početku terapije dijete ili adolescent i njegov skrbnik dobivaju informacije o uzrocima postojećih problema te o učinkovitosti terapije. Mladi pacijenti uče strategije koje im daju olakšanje i sigurnost. Vježbat ćete opuštanje i suočavanje s preplavljenim emocijama i stresnim mislima. Roditelji dobivaju pomoć u teškim roditeljskim situacijama.
U srednjem dijelu terapije terapeut pomaže u zapisivanju i raspravi o traumatskim događajima. To će ukloniti stresne osjećaje
i neželjene uspomene.
U trećem dijelu terapije strahovi se prevladavaju,
koje postoje od traume. Djeca i mladi uče kako mogu sigurno i na zadovoljavajući način oblikovati svoje živote u budućnosti.